Uspješno poučavanje djece predškolske dobi na stranom jeziku može se postići samo ako se ono temelji na učenju o stvarima koje ih zanimaju,ograničavajući usvajanje jezika na zadovoljavanje tih interesa i potreba. Djeca mlađe dobi najbolje uče kroz iskustveno učenje (learning through doing) ustvarnim životnim situacijama i kroz potpunu tjelesnu angažiranost (Total physical response).
Za njih je karakteristično da u učenju stranog jezika lingvističke sadržaje najlakše usvajaju pomoću ne lingvističkih sadržaja i aktivnosti, bliskih i gotovo svima razumljivih, kao što su ples, govor tijela(body language:geste,mimika, izrazi lica), dramski izraz, likovne i glazbe neaktivnosti.