Rani i predškolski odgoj i obrazovanje djeci donosi puno povlastica. Vrtić je izvrsno mjesto na kojem djeca stupaju u interakcije s vršnjacima, uče životno važne lekcije i vještine kao što su dijeljenje, čekanje na red, slijeđenje pravila i dr. Također, djeca stječu znanja sukladno svojim sposobnostima, interesima, potrebama i razvojnim zakonitostima te se pripremaju za sljedeću životnu stepenicu – školu.
Polazak u vrtić za dijete nosi velike promjene u životu i razumljivo je da će mu trebati određeno vrijeme kako bi vrtić prihvatilo kao mjesto koje je ugodno i u kojem se brine o svim njegovim potrebama. Prilagodba predstavlja period u kojem se dijete postupno navikava na niz novih stvari poput novog prostora, nove odrasle osobe, novu djecu te višesatnu odvojenost od roditelja. Individualan je proces i njezino trajanje ovisi o više različitih čimbenika. Neka djeca uspješno prođu proces prilagodbe za jedan tjedan, dok je nekima potrebno mjesec dana pa čak i duže. Period prilagodbe gotovo nužno nosi sa sobom negativne simptome u ponašanju djece. Moguće reakcije djeteta su plač, tuga, odbijanje hrane, probavne smetnje, promjene u spavanju, pobolijevanje, agresivnost, povučenost, preosjetljivost, promjene u odnosu s roditeljem (ignoriranje roditelja ili pripijenost za njega) i regresija (npr. dijete koje se tek odviklo od pelena može ponovno tražiti pelenu). One vještine koje dijete još nije uspjelo “usavršiti” mogu na neko vrijeme nestati jer djeca imaju previše posla s prilagođavanjem na mnogo novih stvari. Potrebno je naglasiti kako su ovakve promjene u ponašanju normalne i prolaznog su karaktera. One će nestati kada se dijete bude osjećalo sigurno.
Kako pomoći djetetu u periodu prilagodbe?
- Ako dijete nikad nije ostajalo bez vas, počnite ga ostavljati na kratko kod bake, djeda ili djetetu poznatih osoba kako bi imalo iskustvo barem kraće separacije i steklo povjerenje u vrijeme koje provodi bez Vas.
- Dijete osamostaljujte u skladu s dobi. Ako polazi u jaslice nakon navršene godine dana dajte mu priliku da vježba samo jesti žlicom i piti iz čaše.
- Polazak u vrtić tretirajte kao normalnu stvar u djetetovu životu (dijete osjeća i prepoznaje emocije roditelja te ne treba pokazivati vlastitu zabrinutost, strah i paniku od odlaska u vrtić pred djetetom).
- Objasnite djetetu što je to vrtić i što se tamo radi, a isto tako objasnite gdje ćete Vi biti za vrijeme njegovog boravka u vrtiću (nemojte lagati djetetu jer na taj način ono gubi povjerenje u Vas).
- Nikada ne prijetite djetetu odlaskom u vrtić jer na taj način prenosite poruku da ga vrtićem kažnjavate.
- Zajedno s djetetom pripremite torbicu za vrtić (bitno je da dijete bude uključeno).
- Potrebno je ne uvoditi veće promjene u djetetov život prije polaska u vrtić (npr. ne preporuča se početi s odvajanjem od pelena u vrijeme kad dijete krene u vrtić).
- Uskladiti ritam dana s ritmom dana vrtića (dnevne rutine doprinose djetetovom osjećaju stabilnosti).
- Važno je da roditelj pozitivno govori djetetu o vrtiću, da dolazi redovito na vrijeme te da rastanci budu kratki, dosljedni i uvijek isti (dugotrajna pozdravljanja, teško odvajanje roditelja od djeteta i obrnuto, ponovna vraćanja roditelja netom nakon što odu, zavirivanja kroz prozor i sl. samo otežavaju proces prilagodbe i idu na štetu djeteta).
- Pri odvajanju djeteta od roditelja u vrtiću važno je naglasiti i poticati otvoren i iskren dijalog s djetetom (npr. „Kada se probudiš tata će doći po tebe.“), a nikako se iskradati bez pozdrava ili lagati.
- Također, važan je odnos roditelja i odgojitelja koji bi trebao biti pozitivan i pun povjerenja. Odgojitelj sada postaje vrlo važna osoba u djetetovu životu te mu pomozite da ga što bolje prihvati.
- Dopustite djetetu da sa sobom ponese dragu igračku, dudu, krpicu ili drugi predmet koji će ga umiriti i smanjiti osjećaj samoće.
- Dopustite djetetu iskazivanje svih osjećaja koje ima prema vrtiću, Vama i odgojiteljima. Ne posramljujte dijete zbog njegova ponašanja i ne umanjujte važnost neugodnih emocija.
- Ako boravite s djetetom u skupini, ohrabrite dijete u procesu odvajanja u skupini te poklonite pažnju i drugoj djeci.
Vrsta reakcija, ponašanja djeteta u razdoblju prilagodbe, njihov intenzitet i trajanje ovise o različitim čimbenicima.
Posebno su značajni:
- Kvaliteta privrženosti između djeteta i majke/roditelja/staratelja
Ostvarena sigurna privrženost s majkom/roditeljem/starateljem olakšava djetetu uspostavljanje društvenih odnosa s osobama izvan obitelji i prilagodbu na institucionalni kontekst.
- Odgovaranje na djetetove potrebe, naročito u prvim mjesecima djetetova života
Vedrina roditelja i njegova emocionalna dostupnost razvit će kod djeteta sposobnost vladanja svojim emocijama, da se utješi, umiri.
- Temperament djeteta
Temperament je urođena tendencija djeteta prema doživljavanju i izražavanju nekih vrsta emocija, većoj ili manjoj osjetljivost na podražaje iz okoline, brzini i snazi emocionalnog reagiranja. Posebno je važna regulacija, tj. sposobnost vraćanja u stanje prije emocionalne promjene.
- Odgojni stil roditelja/staratelja
Pozitivan utjecaj na cjelokupni razvoj djeteta, a napose na razvoj djetetove sigurnosti ima autoritativan odgojni stil. Djetetu se pruža toplina i potpora, postavljaju granice, provodi nadzor ponašanja uz objašnjavanje, postavljaju se zahtjevi. Dijete osjeća sigurnost, sretno je, znatiželjno, maštovito i lakše se prilagođava u novoj sredini. Suprotno, autoritarni, permisivni, zanemarujući stilovi odgajanja imaju, uz ostalo, za posljedicu osjećaj nesigurnosti kod djeteta, što će otežati prilagodbu.
- Stabilnost obiteljske dinamike
Stabilni odnosi u obitelji, ozračje međusobnog uvažavanja i potpore, emocionalna toplina u obitelji direktno utječu na emocionalnu stabilnost i osjećaj sigurnosti djeteta, a tada i lakšu prilagodbu. Pojava teže bolesti člana obitelji, posebno roditelja, duže izbivanje roditelja/skrbnika, preseljenje ili bilo kakva slična promjena mogu imati negativan utjecaj na osjećaj sigurnosti djeteta.
- Igra roditelja/skrbnika s djetetom i poticajno okružje u obitelji
Navedeno utječe na djetetovu emocionalnu kontrolu, društvenu prilagođenost, odnosno na lakšu prilagodbu na vrtić.
- Iskustvo odvajanja iz obitelji
Ako je dijete već imalo pozitivno iskustvo pri odvajanju od roditelja i boravka u drugim sredinama to će u ovoj prilagodbi pomoći. Međutim ako su iskustva neugodna, primjerice ako je dijete zbog bolesti (dodatni stres) moralo boraviti u bolnici, to može imati negativni utjecaj i na prilagodbu vrtićkom okružju.
- Otpornost na stres
Važno je napomenuti da unatoč važnosti i utjecaju svega navedenog treba računati na djetetovu otpornost na stres, pogotovo ako je bilo izloženo nekom od negativnih utjecaja. Dijete može svojom otpornošću na stres neutralizirati nepovoljne okolnosti.
Bez obzira na kvalitetu pripreme, u situaciji odvajanja od roditelja dijete plače i većina djece burno reagira prilikom prvih odvajanja od roditelja. Neka djeca u prvim danima/tjednima iskazuju manje burne reakcije, u njihovom ponašanju i doživljavanju dominiraju znatiželja i zadovoljstvo, dok se nakon nekog vremena (ponekad i duljeg) pojavljuju reakcije odbijanja i negativizma. Do zakašnjele reakcije dolazi kada dijete shvati da je vrtić nešto svakodnevno i dio rutine.
Proces prilagodbe je dvosmjeran. Dijete i djetetova obitelj prilagođavaju se na življenje djeteta u institucijskom okruženju, a vrtić svoje sveukupno okružje treba, koliko je god moguće, prilagoditi djetetu. Dijete se prihvaća takvo kakvo jest, sa svim svojim osobinama i vrijednostima djetetove obitelji. Važno je istaknuti kako se najčešće gotova sva djeca uspješno prilagode te im vrtić postane mjesto na koje idu s radošću i veseljem.
